Kao predavač na Harvardu svoj teorijski rad zasnivao je na proučavanju fenomena posleratne arhitekture na teritoriji bivše Jugoslavije.
Domaća i svetska arhitektonska zajednica opraštaju se od arhitekte i teoretičara Srđana Jovanovića Weissa, koji je preminuo u četvrtak, 3. marta, u 55. godini.
Rođen je u Subotici 1967. godine, ali je živeo i studirao u Novom Sadu i Beogradu do 1995. godine. Tada se preseljava u SAD, gde je završio postdiplomske studije na Harvardu.
Tamo se upoznaje sa više velikih imena svetske arhitekture, koja utiču na njegov rad i usmeravaju njegov dalji razvoj, da bi se potom preselio u Njujork, gde radi sa arhitektima Ričardom Glukmanom i Robertom Vilsonom.
Godine 1998. osvojio je drugu nagradu na 2G takmičenju za proširenje paviljona Misa van der Roea u Barseloni i ubrzo nakon toga sa Sabine von Fišer otvara arhitektonsku praksu pod nazivom Normal Group for Architecture.
Skovao je termin „turbo arhitektura“ i doprineo razumevanju geopolitičkog procesa nazvanog balkanizacija i njegovih efekata na gradove država nastalih nakon raspada Jugoslavije.
Ova saradnja traje sve do 2003. godine, kada osniva biro NAO.NYC (Normal Architecture Office), sa kojim radi na poljima arhitektonsko-urbanističkog dizajna i organizaciji stručnih izložbi.
U međuvremenu se zapošljava i kao predavač na Harvardu, gde se njegov teorijski rad zasniva na proučavanju fenomena posleratne jugoslovenske arhitekture.
Skovao je termin „turbo arhitektura“ i doprineo razumevanju geopolitičkog procesa nazvanog balkanizacija i njegovih efekata na gradove država nastalih nakon raspada Jugoslavije.
Pored objavljivanja brojnih članaka i knjiga, bio je i direktor istraživanja u firmi Herzog and de Meuron Architects u Bazelu.
U poslednje vreme radio je na Potsdamskom institutu za istraživanje uticaja klime u Berlinu kao umetnik.
