Rekonstrukcija Muzeja savremene umetnosti u Beogradu po projektu Dejana Todorovića ušla je u drugi krug za najvažnije evropsko strukovno priznanje za arhitekturu u 2019. godini.
Fondacija Mies van der Rohe organizuje dodelu Nagrade Evropske unije za savremenu arhitekturu još od 1987. godine. Nagrada Mies van der Rohe biće dodeljena i za 2019. godinu, a ovog puta će prvi put u užoj konkurenciji biti i jedan rad iz Srbije.
Naime, krajem prošle godine objavili smo listu od 7 projekata iz Srbije koji su zajedno sa 383 rada iz Evrope nominovani za EU Mies nagradu za 2019. godinu, a sada je stigla vest da je jedan od njih stigao u uži izbor – to je rekonstrukcija Muzeja savremene umetnosti u Beogradu po projektu Dejana Todorovića. U pitanju je veoma važan projekat koji može poslužiti kao reper za buduće rekonstrukcije muzeja kojih ima na pretek širom naše zemlje. Ova rekonstrukcija osvojila je Nagradu salona arhitekture u Beogradu 2018. godine.
Rekonstrukcija Muzeja savremene umetnosti već je ovenčana Grand Prixom Salona arhitekture 2018.
Zanimljivo je da su ove godine tri zemlje prvi put ušle u uži izbor, a to su pored naše države i Albanija i Slovačka. Realizacija Skenderbegovog trga u Tirani po projektu briselskog studija 51N4E našla se na spisku, kao i transformacija fabrike u Slovačkoj po projektu studija GutGut. Među uže selektovanim radovima nema projekata iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine niti iz Slovenije ili Crne Gore.
Takođe je interesantno što se nijedan projekat iz Velike Britanije ne nalazi na listi od 40 radova koji su ušli u uži izbor za Mies nagradu 2019, što u svetlu Brexita govori i da struka drugačije gleda na ovu ostrvsku zemlju.
Pet projekata koji su stigli do finala biće objavljeni 13. februara, a ceremonija nagrade biće održana 7. maja 2019. godine u Mies van der Rohe paviljonu u Barseloni.
40 projekata koji su ušli u uži izbor za nagradu Mies 2019:
Albanija
– Skanderbeg Square, by 51N4E
Austrija
– House of Music Innsbruck, by Erich Strolz
– Aspern Federal School, by Fasch & Fuchs Architekten
– Performative Brise- Soleil, by Studio Vlay Streeruwitz
Belgija
– Residential care centre, by Architecten de Vylder Vinck Taillieu
– PC Caritas, by Architecten de Vylder Vinck Taillieu
– Ryhove Urban Factory, by TRANS
– De Krook library, by Coussée & Goris Architecten
Skenderbegov trg u Tirani po projektu 51N4E; foto: Filip Dujardin
Nemačka
– Residential and studio building at the former Berlin flower market, by Ifau
– Terracehouse Berlin, by Brandlhuber + Emde
Danska
– Streetmekka Viborg, by EFFEKT
– Hammershus Visitors Centre, by Arkitema Architects
– LEGO House, by BIG
Estonija
– Arvo Pärt centre, by Nieto Sobejano Arquitectos
Španija
– Life Reusing Posidonia, by IBAVI
– Civic Centre Lleialtat Santsenca, by H Arquitectes
– Plasencia Auditorium and Congress Centre, by Selgascano
– Desert City, by Garciagerman Arquitectos
– House 1413, by H Arquitectes
– Solo House, by Office Kersten Geers David Van Severen
Finska
– Helsinki Central Library Oodi, by ALA Architects
Francuska
– The Perret Hall – Cultural Centre Francois, Atelier d’architecture Pierre Hebbelinck. Photo by Brix
– Nantes Museum of Art, by Stanton Williams Architects
– E26 School Refectory, BAST
– Théodore Gouvy Theatre in Freyming-Merlebach, by Dominique Coulon et associés
– Transformation of 530 dwellings, by Frédéric Druot Architecture, Lacaton & Vassal architectes
– ENSAE Paris Tech, by CAB Architects
– Lafayette Anticipations, by OMA
Adaptacija fabrike Mlynica, po projektu GutGut. Foto: Jakub Skokan a Martin Tůma
Irska
– St. Mary’s Medieval Mile Museum, by McCullough Mulvin Architects
– 14 Henrietta Street, by Shaffrey Architects
Italija
– M9 Museum District, by Sauerbruch Hutton
– Prada productive headquarter, by Canali Associati
– Musis Sacrum, by Van Dongen-Koschuch
Holandija
– Visitor center park Vijversburg, by Studio MAKS with Junya Ishigami
Poljska
– Silesia University’s Radio and Television department, by BAAS arquitectura
Portugal
– Lisbon Cruise Terminal, by Carrilho da Graça
Rumunija
– Restoration, refurbishment of the headquarters of the order of architects of Romania, by Starh
– Occidentului 40, by ADN Birou de Arhitectura
Digitalizacija u građevinarstvu, kuće budućnosti, ekološki materijali, trodimenzionalna stakla ali i manjak kvalitetne radne snage su teme koje su obeležile sajam građevinarstva u Minhenu.
BAU 2019, najveći sajam građevinske industrije, ponovo je oborio rekorde. Na sajmu se predstavilo 2.250 izlagača iz 45 zemalja što je najveći broj kompanija do sada, a još fascinantnije zvuči podatak da je tokom šest dana sajamske hale posetilo čak 250.000 ljudi. Od četvrtine miliona posetilaca, 85.000 ljudi je bilo iz inostranstva. Na ovogodišnjem BAU predstavila se samo jedna domaća kompanija, a to je Impol Seval valjaonica aluminijuma iz Sevojna.
Veliki interes posetilaca za automatizaciju gradnje i BAU-IT pokazalo je da je digitalizacija u građevinarstvu dobila zamah i da konačno postaje standard. U svetlu razvoja ovakve situacije, organizatori su najavili digitalBAU sajam za 2020. godinu koji će se održavati svake dve godine u Kelnu. Prvi digitalBAU će se održati od 11. do 13. februara 2020. pa svi oni koji se bave digitalnim tehnologijama u građevinskom sektoru sada imaju gde da izlože i gde da vide novosti iz prilagođene IT industrije.
BAU 2019 u Mihnenu bila je idealna prilika da se vidi ko je to u građevinskoj industriji. Na 200.000 kvadratnih metara izložbenog prostora prikazani su inovativni materijali, nove tehnologije i sofisticirani uređaji. Ovom prilikom predstavićemo vam novitete koje su najviše privlačile pažnju stručne publike.
Najveći do sada – BAU 2019 u Minhenu; foto: Messe München
Digitalno građevinarstvo
Na BAU 2019 je dominirala digitalizacija što nije nimalo čudno pošto ona već par godina unazad pravi velike pomake u građevinskoj industriji. Digitalni procesi iz korena menjaju projektovanje i izgradnju, a pritom otvaraju nove mogućnosti koje ranije nisu bile moguće.
Pametni telefoni i tableti određuju našu svakodnevicu u tolikoj meri da se gubi granica između privatnog i poslovnog života pa se mnogi odlučuju da rade od kuće. Promene u načinu rada utiču i na izgradnju kuća pa se one sada grade tako da se mogu fleksibilno adaptirati.
Domovi postaju pametniji zahvaljujući smart home sistemima. Svi kućni uređaji su međusobno umreženi i komuniciraju jedan s drugim što može da ima pozitivne posledice za ekologiju. Na primer, višak energije se može distribuirati komšijskim zgradama.
BIM tehnologije omogućavaju rad više projektanata na istom projektu iz različitih delova sveta.
A kakvu ulogu ima digitalizacija u izgradnji? Na BAU 2019 prikazani su brojni BIM alati za digitalno planiranje i projektovanje koji omogućavaju paralelni rad više projektanata iz više različitih delova sveta. Ovakav način rada omogućava i lakšu prefabrikaciju jer svaki element u konstrukciji nosi kompletne podatke o svojim svojstvima koji su čitljivi na mestu izrade.
Rapidna digitalizacija možda i ne prija svima, pa oni koji zidaju kuće žele da u svoja četiri zida naprave malu oazu. Stoga su prirodni i ekološki materijali dominirali štandovima. Drvena vrata koje je predstavio Rubner Türen karakterišu visok kvalitet obrade i rustične drvene obloge, a trend su kombinacija izraženih drvenih tekstura i tamnog stakla.
MHZ je predstavio novu vrstu zaštite od sunca Solix. U pitanju su eksterne roletne koje se kompatiblne s gotovo svim prozorima i mogu se lako instalirati uz par koraka.
Kompanija MHZ predstavila je spoljne roletne koje se mogu namontirati na bilo koji postojeći prozor
Ništa bez majstora
Iako digitalizacija rapidno menja industriju, paralelno raste interesovanje za građevinskim zanatima i kvalitetnom radnom snagom jer sve arhitektonske ideje, na kraju krajeva, u delo pretvore vredni majstori. Ovo je najbolje ilustrovano na štandu „Treffpunkt Handwerk“ u hali C6 gde su talentovane zanatlije prezentovale najnovije građevinske alate i tehnike. Edukacija nije vršena samo praktičnim putem već i u skladu s modernim tehnologijama – preko Instagrama.
Ništa bez veštih majstora i vrednih ruku; Foto: Karsten Pfeifer/Messe München
Sve više kompanija pravi ekološke materijale i one bazirane na industrijskom otpadu ili plastičnom đubretu sakupljenom u moru.
U izložbenim halama bilo je puno noviteta koje su privlačile pažnju. Tako je nemačka kompanija Warema predstavila VR aplikaciju za pametne telefone pomoću koje možete videti kako će izgledati tenda na vašoj kući pre nego što je kupite. Ova kompanija je takođe predstavila i sistem za zamračivanje na zastakljenim uglovima fasade. Specijalni venecijaneri nemaju nosače na uglu što je izuzetno bitno za estetiku kod arhitekture u Bauhaus stilu, koji doživljava preporod. Warema je takođe predstavila i roletne koje se prave od plastičnog đubreta sakupljenog iz mora. Ekologija je bila dominantna tema na BAU2019.
Čuvanje resursa je takođe važno i za Object Carpet. Ova kompanija specijalizovana za podove potpuno je napustila proizvodnju podnih obloga od bitumena, pa ih sada pravi od recikliranih materijala. Njihova Econyl podloga pravi se od industrijskog đubreta i mreža za pecanje.
Arhitekte i građevinci su na BAU 2019. mogli da vide brojne primere održive gradnje kojim se uspostavlja pravilo da je održivost nova normala.
Object Carpet podovi se sada pravi od recikliranih materijala; foto: Messe München
Higijena na prvom mestu
Geberit je predstavio novu WC šolju zvanu One WC koja će se naći u prodaji od aprila. Zahvaljujući novoj tehnologiji pričvršćivanja, svi zavrtnjevi ostaju nevidljivi pod keramikom i daskom koja se pritom može lako skinuti što omogućava lakše čišćenje i bolju higijenu. Ova WC šolja čak omogućava lako pomeranje po visini i posle njenog montiranja.
Specijalista za kupatila Bette predstavio je lajsnu koja eliminiše potrebu za silikonisanjem na spoju kade ili tuš kabine s pločicama. Lajsna visine 35mm pravi se od titanijuma i postavlja se za vreme montaže kade i tuš kabine, a rezultat su lepe ivice i povećana higijena.
BetteZarge: Zbogom silikonisanju! foto: Bette
Život bez barijera
Na BAU 2019 se puno pričalo i tome kako dom prilagoditi starijem stanovništvu koji ima probleme ne samo s pokretljivošću već i s demencijom. Iznet je podatak da će do 2060. godine svaki treći Nemac imati preko 65 godina što znači da će celo društvo biti starije. Ovi podaci se moraju uzeti u obzir prilikom projektovanja i opremanja doma.
Tako je kompanija Hewi na zanimljiv način dočarala kako izgleda biti 50 godina stariji – putem odela za simuliranje starosti. Kada ga obučete, biće vam jasno koliko je teško popeti se uz stepenice, ali i na primer upaliti svetlo ili čak pronaći kupatilo. Tako je kompanija predstavila svoje nove modele tuš kabina u ravni poda, ali i kvake u drečavim bojama Buahausa koje će stariji ljudi lakše zapaziti ali i zapamtiti.
Hewi kvake i držači u živopisnim bojama koje bolje primećuju starije osobe; foto: Hewi
U cilju bolje pokretljivosti starijih osoba, kompanija Lifton iz Kelna predstavila je lift bez mašinske prostorije za već izgrađene kuće. Zahvaljujući njegovoj konstrukciji koja sama sebe nosi, ugradnja ovog lifta zahteva samo nekoliko strukturalnih modifikacija i može se ugraditi za svega dva dana.
Niste ugradili lift na vreme? Lifton rešava taj problem! foto: Lifton
Neka bude svetla!
Sajamskim halama dominirali su i proizvodi koji čine naše živote svetlijim – rasveta! Svetlo je aspekt koji puno utiče na naš život i fizičke sposobnosti. Topla svetla pospešuju naš mir, dok nas hladna svetla drže budnim. Zbog toga je pravilan izbor osvetljenja u domu veoma važan.
Sveprisutna LED tehnologija je puno napredovala prethodnih godina pa sada sem što je energetski efikasnija, proizvodi na njegovoj bazi su ujedno i kompaktniji. Ugradnjom LED rasvete u vaš dom čiji se nivo osvetljenja podešava automatski smarthome sistemom može se napraviti nežna smena između dnevnog svetla i veštačke svetlosti, a takođe se može kontrolisati nivo osvetljenja u zavisnosti od onoga šta trenutno radimo.
Hala C2 minhenskog sajma bila je posvećena osvetljenju, a tamo se izdvojila kompanija Jung koja je predstavila plug-in rasvetu. U pitanju je inovativan sistem koji je kompatibilan sa standardnim doznama na koje se montira modul koji dozvoljava priključivanje različitih svetiljki uz zavisnosti od potreba.
Staklena revolucija
Ceo jedan deo sajma BAU 2019. bio je posvećen industriji stakla i njegovoj primeni u građevinarstvu. Posebno se istakla poljska kompanija Press Glass koja je premijerno prikazala 3D Glass, staklo koje se pravi termoformingom u keramičkim oplatama. Ove oplate koje su zamenile metalne, dozvoljavaju veću slobodu kreiranja i veće površine jedinstvenog staklenog panela. 3D staklo omogućava arhitektama da osmisle trodimenzionalnu staklenu fasadu koje pritom imaju i bolju zvučnu i termo izolaciju od običnog stakla.
3D staklo na fasadi od poljskog Press Glassa; foto: Press Glass
3D Glass omoguća pravljenje trodimenzionalnih staklenih fasada koje pritom imaju i bolju zvučnu i termo izolaciju od običnog stakla.
AGC Interpane predstavio je na BAU 2019 staklo koje se samo čisti posle kiše, a namenjeno je teško dostupnim krovnim prozorima ili svetlarnicima. Tokom kiše, kapljice vode se ravnomerno šire po staklu kroz specijalan sloj koji pomaže da one brže skliznu s površine, pa je i sušenje brže.
Ništa manje nije ni dostignuće kompanije Sedak koja je izložila klackalicu od stakla dužine 10 metara oslonjenu na, ni manje ni više nego, stakleni stub. Ova providna konstrukcija napravljena je od lameliranog stakla i na pravi način prezentuje koliko je industrija stakla otišla.
Na staklenim nogama stojiš: Sedakova klackalica od stakla; foto: Sedak/Twitter
Guardian Glass je predstavio dinamičko rešenje za zamračivanje prostorija bez mehaničkih delova. Zamračivanje se vrši puštanjem slabe struje kroz tanak film stvarajući tako elektrostatičku vezu između lejera i stakla. Ova tehnologija ne zahteva dovod struje već se jednostavno može napajati putem baterija koje se, na primer, mogu puniti i preko solarnog punjača. Pogledajte kako to izgleda:
You're at #BAU 2019? Make sure to stop by hall C3, stand 308 and get introduced to our new and unique dynamic shading solution. pic.twitter.com/UeE4aqdZKk
Međunarodna izložba arhitekture od bambusaodržana mestašcuBaoxi u Kini pokazuje koliki je potencijal ovog fantastičnog građevinskog materijala.
Kao jedan od najvoljenijih građevinskih materijala u Aziji, bambus krije brojne kvalitete za koje zapadnjački projektanti uopšte nisu ni svesni. Kako bi skrenuli pažnju na potencijal bambusa u izgradnji inovativnih objekata, kineske vlasti su podržale Međunarodnu izložbu arhitekture od bambusana kojem su brojni učesnici dobili prostor da izlože svoje originalne radove.
Iako je prošlo čak dve godine od održavanja pomenute manifestacije, pred nama su fotografije preko kojih je autorka Julien Lanoo uspela da dočara jedinstvenu atmosferu koja je tih dana vladala u kineskom naselju Boaxi.
Projekat Keisuke Maeda
Brza ekspanzija novih kineskih gradova nadjačala je mnoge tradicionalne načine gradnje u ovom delu sveta.
„Vekovima se bambus koristio u ovim seoskim zajednicama na mnogo različitih načina“, izjavila je Julien Lanoo za My Modern Met. „Nažalost, iako je u pitanju građevinski materijal s brojnim prednostima, on velikom brzinom nestaje sa kineskog kopna u korist betona. Brza ekspanzija novih kineskih gradova nadjačala je mnoge tradicionalne načine gradnje.“
Međutim, radovi izloženi na Bijenalu, pokazali su da moderna arhitektura i tradicionalni materijali mogu da idu ruku pod ruku. Tako su se među izgrađenim objektima našli i objekti poput hostela, muzeja keramike i pravog pešačkog mosta – i svi oni su u potpunosti bili izrađeni od bambusa. Zapravo, pomenuti Muzej keramike projektovao je slavni Kengo Kuma:
Na manifestaciji je učestvovalo 12 arhitektonskih studija iz 9 zemalja. Objekti izloženi i izgrađeni za potrebe Bijenala ostali su u ovom mestu kako bi se ubuduće aktivno koristili i time iznova potvrdili dugovečnost i funkcionalnost bambusa kao građevinskog materijala. U nastavku pogledajte fotografije sa događaja.
Najpoznatija kula u Njujorku a možda i u celom svetu, Krajslerova zgrada (Chrysler Building) odnedavno je na tržištu nekretnina, ali je cena objekta još uvek nepoznata.
Čuvena art deko građevina, izvedena po projektu američkog arhitekte Vilijama Van Alena, postavljena je na tržište od strane agencije za nekretnine i investicione firme CBRE, koja je nije javno saopštila tržišnu cenu objekta. Prema pisanju Wall Street Journal, za sada je poznato da je Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata objavila da je odlučila da proda poslovnu zgradu, zajedno sa kompanijom za nekretnine Tishman Speyer.
Zgrada je visoka 319 metara a njen vrh je poznat motiv u Holivudskim filmovima; Foto: Shutterstock
Krajslerova zgrada prepoznatljiva je po svom krunastom vrhu koji je postao i simbol Njujorka.
Od 2008. godine čuvena Krajslerova zgrada nalazi se u vlasništvu Investicionog fonda Abu Dabija, koji su je te godine kupili za 800 miliona dolara.
Arhitektonski kritičar Paul Goldberger predlaže da bi idealan scenario bio da se prepoznatljiva Krajslerova zgrada konvertuje u stambeni objekat, po uzoru na Woolworth Building, čuvenu njujoršku zgradu iz 1913. godine koju zovu Mocartom među neboderima.
Krajslevora zgrada izgrađena je u periodu između 1928. i 1930. godine za američkog proizvođača automobila Krajsler. Njena prepoznatljiva forma karakteristična je po svom krunastom vrhu koji je postao i simbol Njujorka. Ovaj objekat jedan je od najpoznatijih primera art deko arhitekture, prepoznatljive po primeni geometrijskih motiva. To se u slučaju Krajslerove zgrade u najvećoj meri ispoljilo baš na samom vrhu zgrade gde se mogu videti trouglasti prozori i sedam lučnih elemenata.
Investicioni fond Abu Dabija ju je 2008. godine kupio za 800 miliona dolara. Foto: Shutterstock
I dalje drži rekorde
Objekat je služio kao predstavništvo kompanije Krajsler u periodu od 1930. godine do sredine 50-ih godina. U skladu sa zakonom o zoniranju, koji je 1916. godine uspostavljen u Njujorku i kojim je bila ograničena visina fasadnih zidova, neboder ima stepenastu strukturu.
Sa svojih 319 metara i 77 spratova Krajslerova zgrada i dalje predstavlja najvišu zgradu na svetu koja ima čeličnu konstrukciju i ispunu od opeke. Njena fasada u nižem delu obložena je kombinacijom crnog poliranog granita i belog mermera, dok su viši crno-beli nivoi izvedeni od mermera ili opeke.
U unutrašnjosti se nastavlja art deko stil. Dramatičan zlatni lobi karakterišu visoki plafoni, zidovi obloženi crvenim afričkim granitom i travertino podovi. Zainteresovani za kupovinu?
Sajam nameštaja IMM u Kelnu već dugo služi kao ozbiljna uvertira u izlagačku sezonu jer u ta četiri dana koliko traje sajam dobijamo priliku da zavirimo u skoro sve dominantne trendove, pravce i materijale što se tiče dizajna enterijera.
Ove godine, sajam je trajao od 18. do 22. januara i pod jednim krovom obuhvatio je više stotina izlagača iz ukupno 145 zemalja. Kao što to obično i bude, najveću pažnju privukli su proizvođači iz Italije, Nemačke i Skandinavije, ali bilo je i par iznenađenja kao što je koncept Das Haus, miljenik na društvenim mrežama kojem ćemo se kasnije vratiti.
Prošlogodišnji trendovi i dalje dominantni
Priča o savremenom izrazu koji smo mogli da vidimo pod IMM krovom praktično se nastavila tamo gde je stala prošle godine i nažalost se nije baš mnogo pomerila unapred. Drvo je i dalje u modi, a još bolje ako ga prate upadljivi metalni detalji, pa možda još i malo mermera. Staklo je i dalje često prisutno u sporednim ulogama u raznim sobama, a i prirodna koža je uspela da opstane u trendu. Naravno, tu su i ovalni elementi koje su kao po naredbi gotovo sve kuće uvrstile u svoje izložbe. Neki su tu samo kao ornamenti, dok su drugi (poput stolova i ogledala različitih veličina) našli i praktičnu funkciju.
Retro elementi prisutni su gde god da se okrenete, a pošto savremene kuće iz godine u godine postaju sve pametnije (ili, barem, tehnički naprednije), postoje dobre šanse da ćete se zbog tog miksa napredne tehnologije u naizgled retro okruženju makar pomalo osećati kao u nekoj Black Mirror epizodi.
Odličan primer za sve gore navedeno vidimo u uglađenoj kolekciji kuće Rolf Benz (Italija) čiji su se dizajneri očigledno opredelili za igru na sigurno.
Čini nam se da se glavna razlika u odnosu na ranije godine ogleda u izboru boja koji je konačno nešto odvažniji nego pre. I dalje je tu čitava pastelna paleta i sve nijanse sive, ali oku ugodni tamni tonovi i kombinacije distinktivnih šara stigle su kao pravo osveženje nakon duge dominacije nežnih boja.
U tom kontekstu, Zanotta (Italija) je, na primer, dala sasvim pristojan odgovor na sve gore navedene teme i opremila dnevni boravak u kojem bi skoro svako želeo da se odmori nakon dugog radnog dana.
Somot je dominirao štandovima kao i ovalni stolovi u svim mogućim kombinacijama materijala.
Veliku pažnju na sajmu, a posebno na društvenim mrežama, dobio je štand studija Truly Truly (Holandija) koji predvodi dizajnerski par Booy iz Australije. U svojim radovima, ovi dizajneri vešto se igraju teksturama i materijalima poput žice, plastike i metala.
No, kao što smo i na početku spomenuli, njihov jednostavan (ali efektan) koncept Das Haus pokazao je da uz lukavo korišćenje boja (u ovom slučaju žute) i teksturisanih obloga, skoro svaki moderan enterijer može da deluje kao umetnički eksponat. Slične ideje prisutne su bile i kod drugih izlagača, ali niko nije ostavio tako snažan dojam kao Truly Truly tim.
Što se materijala tiče, i ovde se desilo isto što i na modnoj sceni tokom prošle godine: somot se ušunjao na sporedna vrata, osvojio dizajnere vrhunskog ranga i odlučio tu da ostane. Kao materijal za oblaganje nameštaja, somot deluje vrlo elegantno i daje određenu notu luksuza za koji vam nije potreban ogroman budžet (mada isti nije ni na odmet), zbog čega njegova popularnost u poslednje vreme ni ne treba da čudi.
Nešto muževniju notu toj temi dodali su Gallotti&Radice (opet Italija) koji su u svoje kolekcije uvrstili apsolutno sve trendi motive (metal, mermer, somot, nežne tamne nijanse i obline) i od toga uspeli da dobiju odličan rezultat.
Modularni nameštaj i dalje je vrlo aktuelan, što ne treba da čudi jer odgovara na sve kriterijume koje zadaju stambene (ne)prilike savremenog čoveka. Prvo, rasklopivi elementi ili oni koji u sebi kriju neku naizgled tajnu funkciju su odličan izbor za stanove male kvadrature, jer mogu i da vam uštede vreme pri spremanju, a pritom su i posve šarmantni.
Baš take predmete proizvodi mlada dizajnerska kuća EMKO (Litvanija). U njihovom asortimanu nalazi se veliki broj rasklopivih elemenata, dekorativnih predmeta i višenamenskih proizvoda koji mogu da se koriste na različite načine, a videli smo ih i na Sajmu nameštaja u Beogradu pre dve godine gde je toaletni/radni sto Pill bio pravi hit. Iako definitivno nisu jedini proizvođač s IMM liste koji je specijalizovan za proizvode ovog tipa, nama je njihov lukavi dizajn prosto zapao za oko.
Foto: Emko je pronašao novi način da rasklopite stolicu
Drvo i sva njegova lica
Vratimo se sad malo na drvo. Iako je evidentno da iz sezone u sezonu proizvođači praktično forsiraju ovaj materijal kao dominantni motiv u svojim kolekcijama, zanimljivo je kako neki od njih konstantno pronalaze nove načine da iskoriste potencijal ovog materijala i njegove teksture.
U tom smislu su se izdvojile kolekcije kuće More i Kare (Nemačka), iako su im pristupi potpuno različiti. More stabilno stoji tačno na granici savremenog i klasičnog stila, pa samim tim njihova kolekcija cilja na nešto stariju, poslovnu klijentelu koja bi volela da osveži svoj životni prostor elementima koji su prevashodno funkcionalni, a opet tako neodoljivo moderni. Distinktivne šare prirodnog drveta učinile su da se ova kolekcija lako izdvoji u moru sličnih.
Sa druge strane, Kare opet priča neku svoju, jedinstvenu priču. Od ove kuće navikli smo na eklektiku i iznenađenja na svakom koraku, pa ni ovaj put nisu odoleli da nam to upriliče (reći ćemo samo to da je Kare jedan od retkih koji je na IMM došao spreman – i to sa skoro hiljadu novih proizvoda). Ovaj put, izdvojićemo njihov klupski stolić Bosco napravljen od punog drveta u čeličnom “korsetu” koji prosto mami osmeh prolaznika, uprkos tome što zapravo izgleda pomalo “opasno”.
Svi su poludeli za mid-century stolicama koje su se mogle videti na svim štandovima.
No, nije to sve, Kareov tim je uspeo da izvede i klasičnu mid-century stolicu (za kakvim su na salonu praktično svi poludeli) tako da ne izgleda poput drugih – a pritom su je još obukli u somot.
Naravno, kada pričamo o inovativnoj upotrebi drveta u proizvodnji nameštaja, ne možemo da se ne osvrnemo na brend Gie El (Poljska) i njihovu kolekciju Organique. Elementi iz ove kolekcije napravljeni su od međusobno spojenih panela nepravilnih oblika koji izdaleka, tako poređani jedan na drugim, podsećaju praktično na gomilu palačinaka na tanjiru. Ovaj motiv definitivno nije bio čest na salonu i drago nam je da je neko odlučio da napravi ovakav iskorak. Nadamo se da ćemo dogodine videti još takvih primera.
Ko je sve u Kelnu branio čast ex-YU dizajnerske scene?
Na sajmu u Kelnu ove godine svoje proizvode izložilo je oko 30 izlagača iz bivše Jugoslavije, i to mahom iz Bosne i Hercegovine čija je delegacija vrlo ozbiljno prihvatila zadatak trendsetera. Pored seniora sa Balkana kakvi su Artisan, Gazzda, Modul i Mitja, elegantne proizvode vrhunskog kvaliteta pokazao je i bosanski studio Hejmo iz Gradačca.
Elegantne stoliće vrhunskog kvaliteta pokazao je i bosanski studio Hejmo iz Gradačca.
Ovaj mladi studio pružio je vrlo zanimljiv i krajnje elegantan odgovor na teme koje su predvodile na sajmu, a kao glavni adut u njihovoj igri istakao se pomoćni stolić Butler. Ovaj jednostavan element savršen je za male dnevne sobe u kojima nema dovoljno mesta da se u njih, pored sofe, ugura i klasičan klupski sto. Tako ovaj jednonogi „poslužavnik“ može odlično da posluži kao mesto za odlaganje pića i asesoara. Drugim rečima, prosto nam je neverovatno da ovaj koncept u svetu nije još popularniji, budući da njegova neodoljivo praktičnost služi isključivo tome da dodatno razmazi korisnike, a pritom izgleda zaista simpatično.
Na samom kraju, pogledajmo i najvažnije momente sa IMM-ovog sestrinskog sajma LivingKitchen posvećenom inovacijama u dizajnu kuhinja i naprednim kućnim tehnologijama.
Kao odgovor na stambenu krizu u Sijetlu, gigant iz Redmonda je tokom prošle nedelje objavio nameru da izdvoji pola milijarde dolara za izgradnju pristupačnog stambenog bloka u ovom gradu.
Već dugi niz godina, sedište Microsofta nalazi se u predgrađu Redmonda, gradu do Sijetla, gde vlada slična situacija kao i u ostalim razvijenim područjima: tamo gde su stacionirani IT giganti, vlasnici kuća nižih i prosečnih primanja polako se istiskuju iz trke na tržištu nekretnina. Za Microsoft konkretno, to znači da veći deo njihovih zaposlenih polako ali sigurno ostaje bez mogućnosti da reši svoje stambeno pitanje.
Ovakva situacija štetna je i za samu firmu, jer može dovesti do odlaska kvalitetne radne snage u oblasti sa nižim cenama nekretnine, te su se odlučili da to spreče i investiraju u stambene jedinice namenjene onima sa nižim primanjima. Nova odluka najpre će biti od koristi radnicima koji u Microsoftu koji rade na sporednim pozicijama bez kojih jedna firma ove veličine ne bi mogla da funkcioniše – a to su radnici u kafeteriji, spremačice, vozači i ostali.
Ovim projektom kompanija želi da obezbedi najbolje moguće uslove života svojim zaposlenima. Foto: Microsoft
Jagma za nekretninama
Microsoft trenutno radi i na modernizaciji svog velikog kampusa. Njihovo naselje u Redmondu izgrađeno je 1986. godine, a danas broji čak 80 zgrada. Naselje bi trebalo još više da se raširi, ugosti nove stambene i poslovne jedinice, sportske terene, igrališta, jezero, nekoliko brdašca pa čak i mnogo hektara šume. Ovim projektom kompanija želi da obezbedi najbolje moguće uslove života svojim zaposlenima, i time postane konkurentan u odnosu na ostale „velike igrače“ na tržištu.
Facebook je naišao na oštru kritiku na konto sličnog projekta, čime ovaj IT gigant svojim zaposlenima praktično postaje i stanodavac.
Inače, iz uprave Grada Sijetla u decembru je stigao izveštaj u kojem se navodi da je ovoj opštini potrebno još 156.000 pristupačnih stambenih jedinica, a ako se područje nastavi da se razvija ubrzanim tempom kao do sada, do 2040. godine biće potrebno još 88.000 jedinica. Microsoftova investicija znatno bi olakšala situaciju jer bi, kako navodi New York Times, omogućila nove domove i drugim stanovnicima Sijetla koji nisu u mogućnosti da sebi pribave dom po trenutnim tržišnim cenama – a to među njima su vatrogasci, nastavnici, vaspitači i predstavnici mnogih drugih bitnih profesija s nižim primanjima.
Ova odluka do sada je naišla mahom na pozitivne komentare od strane društvenih kritičara i novinara budući da se radi o koraku koji ide na ruku brojnim stanovnicima ove regije, i ne isključuje one koji ne rade za kompaniju. Trenutno nisu poznati detalji o projektu.
Vodootporan parket? Tepisi koji se štampaju? Tihi podovi? Pogledajte koji proizvodi su zasijali na najvećem sajmu građevinarstva na svetu.
Ovogodišnji sajam BAU 2019 pokazao je da digitalizacija stigla u građevinarstvo zbog čega će se od 2020. godine organizovati poseban sajam (digitalBAU) i to u Kelnu. Takođe, mogli smo da vidimo da tehnologija krupnim koracima menja ovu industrijsku granu pa su na sajmu prezentovani novi termoizolacioni materijali koji će bolje i efikasnije ušuškati naše zgrade. Međutim, ni u industrija podova nije ništa manje živahna zbog čega su se u Minhenu razbaškarili u dve hale.
Ono što je bilo zajedničko za sve izlagače iz industrije podova bilo je to što su skoro svi u svoju ponudu uvrstili luksuzne vinil ploče (LVT) koje omogućavaju modularnost i postojanost. Takođe, usled nedostatka repromaterijala za parkete od čistog hrasta, rustični parketi su ušli na mala vrata i postali trend. Još ako se pritom slože u ševron, to jest, francuski slog onda je to dobitna kombinacija. Ali krenimo redom!
Vodootporni parket? Dobar marketinški trik kompanije Floorify za svoje LVT ploče.
Na sajmu BAU 2019 je bio naročito primetan trend luksuznih vinil ploča (LVT) koje se mogle videti gotovo na svakom štandu. Mnogi od renomiranih proizvođača parketa poput Kahrs, kao i renomirani proizvođači tepisona poput Interface, značajan deo svog štanda su posvetili LVT-u koji sve više osvaja tržište podnih obloga u svetu. Tako je i kompanija Floorify predstavila novu kolekciju LVT-a koje reklamira kao vodootporne parkete. Ploče koje su zapravo od vinila bile su postavljene u vodu, a ona im zaista nije mogla ništa…
Vodootporni parket? Dobar marketinški trik kompanije Floorify
Ploče koje se lako skidaju
U okviru segmenta luksuznih vinil ploča posebnu pažnju je privukao brend Aspecta koji je proširio ponudu s tri nove Elemental kolekcije. Kolekcija Loose-lay su samoležeće vinil ploče koje se postavljaju na čičak lepak i lako se ugrađuju i zamenjuju, kolekcija DL400 ima novi sistem zaključavanja LVT-a koji omogućava jednostavno vertikalno spajanje instalacije, dok Rigid Core ima jednostavniji sistem jezgra poda koji omogućava povoljniju cenu poda. Ovi sistemi su praktični jer se veoma lako postavljaju i skidaju, što je zgodno ukoliko se pod postavlja u prostorima koji se, na primer, iznajmljuju.
Aspecta Elemental LVT ploče postavljaju se veoma jednostavno
Naročitu pažnju je privukla kolekcija Tilt&Tones koja je prvi put predstavljena u Evropi. Ova kolekcija u geometrijskim formama inspirisana je igrom svetlosti i senki kako bi se stvorio jedinstveni vizuelni efekat u komercijalnim prostorima. Bazirana je na ISOCORE tehnologiji koja omogućava čvrstu, vodootpornu i izuzetno izdržljivu konstrukciju poda uz malu težinu. Ovaj plivajući sistem poda koristi DropLock 400 sistem zaključavanja koji omogućava laku instalaciju poda. Ekskluzivni distributer Aspecta za Srbiju je kompanija Modularni Podovi d.o.o. koju možete pronaći u našem Adresaru.
Izaberite teksturu koja odgovara vašem enterijeru i Halbmund će vam je odštampati na tepih.
Kompanija Halbmund imala je zapažen nastup na BAU 2019 jer je predstavila dva nova proizvoda. Prvi je štampani tepih kod kojeg možete izabrati proizvoljnu šaru za štampanje. Prednost ovih tepiha je mogućnost prilagođavanja, a mana je što nisu otporni na habanje pa se ne mogu koristiti u frekventnim prostorima. Drugi zanimljiv novitet su tepisoni nepravilnih oblika sa živopisnim teksturama i šarama koji su odlično rešenje za neobične enterijere.
Što se tiče drvenih podova, u trendu su rustični parketi. Forsiraju se godovi i čvorići, pa se tako na svakom štandu mogao videti širok izbor rustičnog drveta za podove.
Hodate malo bučnije? Upravo je na vas mislila kompanija Bauwerk koja je predstavila novu seriju parketa koji obezbeđuju dodatnu zvučnu izolaciju. Njihov parket Silenzio, koji je za ovu priliku složen kao riblja kost, ima poseban filc koji obezbeđuje tiše korake.
Parket koji će voleti vaše komšije
Kompanija Object Carpet specijalizovana za podove potpuno je napustila proizvodnju podnih obloga od bitumena, pa ih sada pravi od recikliranih materijala. Njihova Econyl podloga pravi se od industrijskog đubreta i mreža za pecanje.
Object Carpet podovi se sada prave od recikliranih materijala
Deking kao tkanina
Kompanija ZIRO je predstavila veoma zanimljive teksture dekinga, a među najzapaženijim bili su oni sa teksturom tkanine (na slici prva tri levo od gore). Naravno, tekstura drveta i dalje dominira.
Deking od drveta je i dalje u modi ali na scenu nastupaju nove teksture
Žive teksture
I za kraj pogledajte najzanimljivije teksture podova koje smo mogli videti na štandovima BAU 2019, koje su osvežile podove sajamskih hala. Upravo tako se mogu osvežiti podovi i u vašim domovima ili još bolje u poslovnim prostorima.
Jedno od najprepoznatljivih dela bračnog para Marušić, stavljeno je pod ingerenciju Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda što znači da je zabranjena bilo kakva dogradnja kao i da se moraju očuvati sve prirodne vrednosti ovog prostora,
Odlukom Vlade Srbije od 25. januara, naselje Cerak vinogradi, postalo je prvo kompletno savremeno stambeno naselje stavljeno pod ingerencije Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda, piše Blic.
Naselje Cerak vinogradi je od 2016. godine bilo u proceduri za proglašenja kulturnim dobrom, a sada je to i ozvaničeno. To znači da se, između ostalog, moraju očuvati sve prirodne vrednosti ovog prostora, poput zelenih površina, parkova i drvoreda, pa čak i vrste drveta u ulicama po kojima su one dobile imena, kao i očuvanje urbane matrice, igrališta, terena, saobraćajnica. Osim toga, zabranjeno je da se dogradnjama naruši autentičnost celog ambijenta, kao i nadogradnja zgrada, a naselje mora da ostane prevashodno stambeno, kako je i osmišljeno.
Zbog autentičnog izgleda koji se nije menjao poslednje tri decenije predstavlja svojevrsni simbol srpske prestonice.
Naselje oivičeno ulicama Kneza Višeslava, Pilota Mihaila Petrovića, Jablaničkom, Kosmajskom i Ibarskom magistralom – Cerak vinogradi, odnosno Cerak I i Cerak II, prostire se na površini od 76,95 hektara, u njemu živi oko 15.000 ljudi, a zbog specifične arhitekture, istorijske i kulturne važnosti, kao i zbog autentičnog izgleda koji se nije menjao poslednje tri decenije predstavlja svojevrsni simbol srpske prestonice.
Kad se arhitekte „presele“ na gradilište
Naselje je podizano na prostoru gde ranije nije bilo građevina, a njegovi tvorci, arhitekte Milenija i Darko Marušić i Nedeljko Borovnica, vredno su radili na ostvarivanju svoje zamisli skoro čitavu deceniju, koliko je trajala gradnja kompleksa. On je u vreme gradnje predstavljao nesvakidašnji projekat, budući da je građen na jako nepristupačnom geografskom terenu. Na izgradnji naselja udaljenog tek nešto više od desetak kilometara od centra grada od 1979. do 1987. godine učestvovalo je oko 50 inženjera, koji su se tu „preselili“ da bi nadgledali izgradnju kompleksa od 67 objekata i 3.650 stanova.
Vrtić na Ceraku kojeg su projektovali bračni par Marušić
Bračni par Marušić i njihov kolega Borovnica za projekat su nagrađeni i Oktobarskom nagradom Grada Beograda 1981. godine, kada su dočekani i prvi stanari. Da bi se naselje očuvalo, arhitekte i stanari uspeli su da spreče proširivanje Vidikovačke pijace, naselje je odolelo navali kioska, a godinama su arhitekte besplatno radile desetine projekata adaptacije stanova.
Delovi kao kulturna dobra
Iako su Cerak vinogradi jedini stambeni kompleks u celosti proglašen kulturnim dobrom, postoje i pojedini delovi Beograda koji su takođe zakonom zaštićeni, poput Bulevara kralja Aleksandra, Terazija, Knez Mihailove, Topčidera, Kosančićevog venca, starog jezgra Zemuna…
Na konkursu za Savski trg pobedili Španci i odneli nagradu 50.000 evra.
Grad Beograd je objavio rezultate otvorenog, anketnog, jednostepenog urbanističko-arhitektonskog konkursa za područje Savskog trga i skvera na uglu Karađorđeve i Travničke ulice. Do predviđenog roka predato je ukupno 25 konkursnih radova, piše eKapija, a kako saznajte Blic svi radovi biće predstavljeni medijima u utorak, 5. februara, u Skupštini grada.
Žiri je prvu nagradu u iznosu od 50.000 evra dodelio autorskom timu španskog biroa Fenwick Iribarren Architects iz Madrida.
Druga nagrada u iznosu od 15.000 evra dodeljena je radu autorskog tima slovenačke kompanije Medprostor iz Ljubljane, a treću nagradu vrednu 10.000 evra zaslužio je rad autorskog tima američke kompanije SWA Group iz Kalifornije, koji je projekat uradio u saradnji sa Centrom za planiranje urbanog razvoja iz Beograda.
Dva otkupa u iznosima od po 5.000 evra neto dodeljena su radovima Arhitektura ARSA iz Novog Pazara i studija In Site, odeljenja kompanije KEO International Consultants iz Abu Dabija.
Savski trg će nakon rekonstrukcije, uz Trg republike, biti najznačajniji gradski trg. Zgrada nekadašnje železnicke stanice najverovatnije će postati Istorijski muzej Srbije, a prostor ispred tog zdanja biće preuređen u spomenik Stefanu Nemanji.
Američka kompanija NCR najavila je planove za širenje poslovanja u Srbiji, a u sklopu ovih planova predviđena je i gradnja poslovne zgrade i kampusa u bloku 42, kao regionalnog centra.
NCR Corporation (National Cash Register) sa sedištem u Atlanti je kompanija fokusirana na kreiranje softverskih rešenja i različitih vidova tehničke podrške za klijente iz sektora finansija, maloprodaje, telekomunikacija i ugostiteljstva. Krajem 2020. godine oko 4.000 zaposlenih u NCR Srbija će raditi u najmodernijem tehnološkom kampusu u novobeogradskom bloku 42, a Beobuild nam donosi članak o tome kako će zgrada izgledati.
Planirani objekat nalaziće se u severoistočnom delu bloka 42 ka Bulevaru Milutina Milankovića. Razvoj ovog bloka bio je predmet arhitektonsko-urbanističkog konkursa iz 2014. godine na kome je izabrano i nagrađeno rešenje Proaspect tima – Milana i Vladimira Lojanice sa saradnicima. Kasnije tokom razrade plana detaljne regulacije došlo je do izvesnih izmena na pobedničkom rešenju, tako da je dozvoljena gradnja dodatnih kvadrata poslovne namene u zoni kod železničke stanice. Formirana je nova parcela za gradnju lamelnog objekta, gde će američka komapnija sagraditi zgradu od preko 55.000 kvadrata bruto prostora sa podzemnom garažom sa 440 parking mesta. Arhitektonsko rešenje nove zgrade takođe je delo Milana i Vladimira Lojanice, čime su autori pobedničkog rešenja sa konkursa direktno uključeni u dalje oblikovanje.
Kombinacija alukobonda i stakla; Foto: Beobuild
Najupečatljiviji element svakako čini sistem ramova i vertikalnih brisoleja od alukobonda.
Spoljna materijalizacija i fasada podržavaju horizontalnu usmerenost volumena objekta. Najupečatljiviji element svakako čini sistem ramova i vertikalnih brisoleja od alukobonda, čija je najveća koncentracija fokusirana ka uglu i središtu železničkog trga, dok se ka drugom kraju fasade osipa. Međutim, zanimljivo je i da promenu u oblikovanju ravanske plastike od alukobonda prati i smena staklene fasadne zavese iza brisoleja, kombinacijom panela transparentnih i reflektujućih karakteristika. Kompozicija zadnje fasade koja je okrenuta ka železničkoj pruzi karakteriše nešto jednostavnija forma sa naglašenim horizontalnim brisolejima.
Ukupna vrednost ove investicije treba da dosegne 90 miliona evra, a kao državni podsticaj projektu iz budžeta je dodeljeno 10,2 miliona evra. Radovi na izgradnji treba da počnu u aprilu, a otvranje NCR kampusa u bloku 42 na Novom Beogradu planirano je početkom 2021. godine.
Najveći sajamski događaj u građevinskoj industriji u regionu Jugoistočne Evrope, Sajam građevinarstva u Beogradu, održaće se od 17. do 20. aprila 2019. godine na Beogradskom sajmu.
Pre svega važna za struku, ova specijalizovana međunarodna manifestacija obuhvata najrazličitije segmente građevinske industrije – od istraživanja i projektovanja, preko izgradnje i održavanja objekata u visokogradnji, niskogradnji i hidrogradnji, do predstavljanja najsavremenijih materijala, građevinskih mašina, uređaja i alata.
Nove tehnologije će biti prisutne i vidljive u svakom segmentu manifestacije, upravo zbog konstantne potrebe za inovativnošću i napretkom u građevinskoj industriji. To posebno važi za IT, digitalne, komunikacione tehnologije, sve vrste specijalizovanog, aplikativnog softvera, koji odavno u građevinarstvu nije novost i ekskluzivitet – već uspostavljeni standard.
Posebno značajan segment su dve, od prošle godine prisutne, robne grupe: “Nekretnine i investicije” i “Arhitektura i urbanizam”.
Posebno značajan segment su dve, od prošle godine prisutne, robne grupe: “Nekretnine i investicije” i “Arhitektura i urbanizam”. Očekuje se dolazak kompanija koje posluju u oblasti građevinarstva, agencija za nekretnine i arhitektonskih biroa.
Na sajmu će biti predstavljeni investicioni projekti koji su šansa za domaće i regionalne građevinare.
Kao zasebna tematska celina predstaviće se 11. Međunarodni sajam kamena STONEEXPO SERBIA, najveća međunarodna sajamska manifestacija u oblasti prirodnog kamena i prateće industrije.
U okvirima nacionalnih izložbi predstaviće se države koje su i do sada uzimale učešće na smotri, a neke zemlje predstaviće se prvi put. SEEBBE 2019 je mesto za ispitivanje tržišta, uspostavljanje saradnje i pokretanje novih projekata, a za domaće izlagače svakako i način da uvek budu u centru inovacija i na nivou kriterijuma koje zahtevaju svetski standardi.
Sajam građevinarstva SEEBBE ima neosporno najveću ulogu u afirmaciji građevinske struke i to potvrđuje veliki broj inostranih učesnika i posetilaca. Predstavlja mesto okupljanja eksperata iz oblasti građevine, arhitekata, projektanata, izvođača radova i proizvođača građevinskih mašina i materijala.
Sajamski popusti do 30%
Jedan od osnovnih komercijalnih ciljeva Sajma građevinarstva je da gradnju, građevinske materijale i projekte plasira što širem krugu posetilaca i učini ih dostupnijim. U tom smislu Sajamske akcije i pogodnosti sastavni su deo izlagačkog nastupa. Učesnici nastoje da izađu u susret posetiocima sajma i svojim klijentima, odobravaće ekskluzivne sajamske pogodnosti i popuste od 5 do 30% na svoje proizvode i usluge.
Perspektivnost domaćeg građevinarstva, u kontekstu velikih građevinskih projekata od međunarodnog značaja, jasna je sugestija poslovnim posetiocima i partnerima da će ovogodišnji Sajam građevinarstva biti mesto susreta, globalne ponude i razmene ideja.
Gradnja.rs medijski sponzor
I ove godine portal Gradnja.rs je medijski sponzor Sajma građevinarstva SEEBBE, što znači da ćete na našem portalu moći da pronađete najiscrpniji izveštaj iz sajamskih hala. Jeste li pročitali izveštaj sa BAU 2019?
Kako će potpuna zabrana pušenja uticati na arhitekturu i građevinarstvo u Srbiji? Pitali smo domaće stručnjake ali smo i bacili pogled kod komšija da bismo saznali kakva su njihova iskustva u primeni ovakvih zakona.
Direktorka Kancelarije Svetske zdravstvene organizacije (SZO) u Srbiji Žofija Pustai nedavno je izjavila da je vreme da Srbija konačno uvede potpunu zabranu pušenja. Povod za tako nešto je da od posledica duvanskog dima u Srbiji godišnje umre 15.000 ljudi, što znači da svake decenije nestane populacija veličine jednog Kragujevca. Od demokratskih promena pa do sada, cigarete su, na primer, ubile ceo jedan Novi Sad. Drugim rečima, slika zdravstva u zemlji u kojoj trećina stanovništva čini aktivne pušače nije baš najsvetlija. Ipak, pušenje nije samo tema zdravlja. Postavlja se pitanje kako će potpuna zabrana pušenja uticati na način na koji projektujemo stambene zgrade, poslovne centre i ugostiteljske prostore?
Duvanski dim, pored nedvosmisleno lošeg i pogubnog uticaja na zdravlje, ostavlja loše posledice za enterijere objekata u kojima borave ljudi. Međutim, ključni uticaj može imati na dimenzionisanje kanalskih sistema za ventilaciju, kaže za naš portal arhitekta Nebojša Glišić iz firme Modulux. „Prostorije s duvanskim dimom zahtevaju 30 litara vazduha po čoveku i najmanje deset izmena vazduha na sat, što pored potrošnje energije ujedno predstavlja i dodatnu buku u sistemu.“ Dakle, zabranom pušenja ne samo da dobijamo zdravije okruženje već i smanjujemo potrošnju energije kao i buku u prostoru.
Zabranom pušenja ne samo da dobijamo zdravije okruženje već i smanjujemo potrošnju energije kao i buku u prostoru.
Celokupan ventilacioni sistem u prostorijama za pušenje mora biti nezavistan od ostalog. Dok se u nepušackim zonama radi na maksimalnoj rekuperaciji vazduha (isti vazduh se koristi uz dodatni filtriranje i manje ubacivanje svežeg vazduha), u pušačkom sistemu potreba za svežim vazduhom rapidno se povećava, a samim tim i priprema tog vazduha (grejanje ili hlađenje) u zavisnosti od spoljašnje temperature.
„Ustanovljeno je da povišene temperature i vlažnost značajno negativno utiču na komfor i prijatnost u prostorijama s duvanskim dimom nego sa istim uslovima u prostorijama bez pušenja.“ – kaže Glišić. Zato se dodatno mora sniziti temperatura i povećati količina svežeg vazduha.
„Sve u svemu, duvanski dim treba prognati iz svih javnih prostora kao odgovor države na jedan potpuno dokazan štetni i pogubni uticaj koji duvanski dim ima“ – zaključuje Nebojša Glišić.
Pušenje je srpski neprijatelj broj 1; Foto: Nuno Silva on Unsplash
Priprema Zakona o potpunoj zabrani pušenja na javnim mestima najavljuje da će u ovoj zemlji konačno moći da se diše.
Potpuna zabrana pušenja može dovesti isključivo pozitivne stvari u građevinarstvu, ističe za naš portal Marko Stojanović iz BAB-a. „Za početak, arhitekte više neće morati da projektuju posebne zone, koji su fizički odvojeni od ostatka prostora, kako bi pušačima obezbedili odeljenost od nepušača.“ – kaže Stojanović. U većim restoranima ili barovima to dosta olakšava organizaciju prostora. To se odnosi i na ventilaciju, koja niće morati posebno da se razvlači za pušačku zonu. U krajnjoj liniji, postoji i izvesna ušteda u renoviranju, jer zidovi, prozorski zastori (zavese, draperije) neće više morati da se osvežavaju istim intenzitetom kao kada je prostor namenjen pušačima, zaključuje Stojanović.
Kadilnice u Sloveniji smanjile promet 20%
Da je uvođenje potpune zabrane pušenja moguća i sasvim normalna stvar, govori i podatak da su mnoge zemlje u Evropi odavno donele takav zakon i da se on uspešno primenjuje. Tako se, na primer, u Sloveniji pušenje na javnim mestima reguliše od 1996. godine. Na početku je, kao i sada kod nas, postojala mogućnost za odvojene prostorije za pušače, a potom je zakon pooštren pa su se morale uvesti tehnički sređeni prostori za pušenje – takozvane kadilnice. „Poenta je bila smestiti posebnu ventilaciju da se zagađen vazduh vodi spolja preko kanala, što nije bilo uvek jednostavno ili jeftino obezbediti.“ – kaže za naš portal arhitekta Andrej Stehovec, i dodaje da već duže vreme važi zabrana pušenja u zatvorenim prostorijama. „Na gubitku su bili ugostitelji i vlasnici kladionica, koji su prijavili pad prometa od 20 posto.“ – dodaje Andrej.
Pušenje se preselilo na terase i ulicu ispred kafića i restorana ali ni to nije dugo trajalo. Naime, 2017. godine je u Sloveniji uvedena i dodatna restrikcija za pušenje na terasama, gde je u zakonu tehnički definisano šta znači „otvorena terasa“. „Do sada je važilo da je „pušačka terasa“ moguća ako je barem pola prostorije otvoreno, a taj zakon definisao je i ogradu ili korita za cveće kao zatvorenu stranicu.“ – kaže Strehovec. Tako je javila potreba za dodatnom kreativnošću ali i za dodatno finansijsko ulaganje kako bi se dobila otvorena terasa za kafiće u kojima može da se puši.
Srpski neprijatelj broj 1
„Uvođenje novog Zakona zapravo je objavljivanje rata najvećem neprijatelju srpskog naroda – duvanskom dimu.“ kaže za naš portal Dragan Marković. Kako je pušenje prostorno, usvajanje Zakona o potpunoj zabrani pušenja na javnim mestima direktno će uticati na način kako koncipiramo, organizujemo i oblikujemo prostore javne namene (kafiće, restorane, aerodrome…).
Normiranje dopustivih i nedopustivih oblika ponašanja i aktivnosti, uključenih i isključenih aktera, usloviće nove organizacione tipologije ali i drugačiji odnos prema mašinskim instalacijama.
Priprema Zakona o potpunoj zabrani pušenja na javnim mestima najavljuje da će u ovoj zemlji konačno moći da se diše, zaključuje Marković.
Prvonagrađeno rešenje iz madridskog biroa Fenwick Iribarren Architects inspirisano je oblikom starog železničkog točka, na osnovu kojeg su autori radijalno segmentirali prostor trga.
Izložba arhitektonsko-urbanističkih radova koji su pristigli na internacionalni konkurs za Savski trg u Beogradu otvorena je (i zatvorena) u utorak 5. februara. Možda se ovo ne može baš nazvati izložbom, već više kraćim prezentovanjem radova i obraćanjem gradske uprave i predsednika žirija, jer je celokupna postavka kroz par sati već bila uklonjena. Razlog ovako kratkog izlaganja radova nije nam tačno poznat (možda je u pitanju bezbednosni faktor jer je u pitanju palata Gradske skupštine), tek cela situacija je (negativno) iznenadila učesnike, stručnjake, ali i sve druge koji su želeli da pogledaju konkursne radove.
Kako gotovo ni jedan medij nije podrobnije prikazao „izložbu“, sve se završilo na par slika prvonagrađenog rešenja i jednog rendera, koji je na društvenim mrežama objavio gradski urbanista Milutin Folić, na osnovu kojih je javnost pokušala da iskaže stručnu kritiku. Ovom prilikom objavljujemo slike i koncept prvonagrađenog rešenja, ali i neke druge radove koji su ostali zapaženi na postavci.
Radijalno segmentiran prostor trga: Fenwick Iribarren Architects
Pobedničko rešenje karakteriše koncept „trga unutar trga“ kojim se stvara neka vrstu pešačke urbane pozornice.
Prvonagrađeno rešenje španskih kolega iz madridskog biroa Fenwick Iribarren Architects, predstavio je predsednik žirija slovenački arhitekta Janez Koželj. Koncept projekta je inspirisan oblikom starog železničkog točka, na osnovu kojeg su autori radijalno segmentirali prostor trga.
Nagrađeno rešenje: Fenwick Iribarren Architects
Elementi pobedičkog rešenja
Arhitekta Koželj je istakao tri osnovna elementa projekta. Za početak tu je povezivanje starog i novog urbanog tkiva grada Beograda, gde se misli na zgrade iz međuratnog perioda, koje sa jugoistočne strane okružuju trg i nove zgrade Beograda na vodi, čija izgradnja je u toku i koje će zatvarati prostor s druge strane zgrade stare Železničke stanice. Kao drugi element navedeno je dobro integrisanje svih oblika saobraćaja i pešačkih zona, a kao treći i možda najzanimljiviji element naveden je koncept „trga unutar trga“. Ovo se odnosi na prostrani parter, neku vrstu pešačke urbane pozornice, koja će se prostirati od ulaza u Železničku stanicu/budući Muzej Nemanjića do spomenika Stefanu Nemanji.
Apsurd: Šine presecaju nešto što bi trebalo da predstavlja pešačku zonu ispred spomenika.
Kod prvonagrađenog rešenja, ali i kod još nekih radova, primećuje se stepenasto grupisanje drveća, žbunja i travnatih površina, koje se postepeno upuštaju svakim prstenom koji je bliži spomeniku, a razmatrano je i parkovsko uređenje ulica i mikroprostora koji se nalaze u neposrednoj blizini Savskog trga.
Međutim, mogli smo primetiti i jedan potpuno apsurdni pristup rešavanja tramvajskog saobraćaja, pa tako kod svih ovih rešenja šine presecaju nešto što bi trebalo da predstavlja pešačku zonu ispred spomenika. Na taj način kretanje pešaka i sagledavanje spomenika biće otežano tranzitom tramvaja, koji će na taj način i konstantno zaklanjati spomenik. Rešenje koje je veoma jednostavno, a koje se zapaža tek kod nekolicine radova, jeste trasirati tramvajske šine kroz prstenastu zonu drumskog saobraćaja, koja prolazi duž oboda (polu)kruga.
Bojkot domaće scene?
Generalno, konkurs je pokazao izvesne simptome bojkota domaće arhitektonske scene. Iako je sa pristiglih 25 radova konkurs generalno uspešan, na prikazanoj postavci nije zapaženo nijedno glasovito arhitektonsko ime iz Srbije ili regiona. Skreće se pažnja na jedan od otkupa, Studio ARSA iz Novog Pazara, kao i dva tima koji su konstantni na svim konkursima u Srbiji – arhitekte Đorđe Mandrapa i Marko Bilbija iz Beograda i arhitekte Ilja i Igor Mikitišin iz Novog Sada.
Drugo nagrađeno rešenje za Savski trg, Medprostor iz LjubljaneOtkup, Studio ARSA iz Novog PazaraRešenje Mandrapa i BilbijaRešenje Ilje i Igora Mikitišina
Ako nešto znače „glasovi publike“ autoru ovog teksta se najviše dojmio rad arhitekte prof. Petra Arsića. Ako se prisetimo, Arsić se našao u timu čije rešenje za spomenik Stefanu Nemanji je pobedio na takođe internacionalnom konkursu, gde se doprinos ovog beogradskog arhitekte ogledao u predlogu za rešenje okoline spomenika, to jest, neku vrstu preliminarnog urbanističkog predloga. Međutim, grad je prihvatio isključivo spomeničko rešenje, pa je Arsić odlučio da ponovo okuša sreću na konkursu. Iako je sa prvobitnim predlogom praktično trasirao ideju mnogih učesnika sadašnjeg konkursa, Arsić je odlučio da ode još dalje, ulazeći u dubinu konteksta spomenika i budućeg muzeja.
Inspiraciju je pronašao u osnovi Studeničkog manastira, čiji zidovi, konaci i druge zgrade, u osnovi okružuju zgradu budućeg Muzeja Nemanjića. Osnova glavne Bogorodičine crkve zauzela je centralno mesto, u samoj osnovi spomenika, dok su u okolini trga, takođe u osnovima vidljive i druge manje crkve Manastira Studenice (Kraljeva crkva, Nikoljača itd.). Možda će neko reći da je ovo isuviše asocijativan koncept, to jest, da se prostor trga isuviše vezuje za temu spomenika i zgrade, koja možda i ne postane Muzej Nemanjića, već možda jedan od prostora Istorijskog muzeja Srbije.
Gradska uprava je najavila rok izrade spomenika za kraj leta, koji bi već na jesen bio postavljen na rekonstruisanom trgu.
Ovogodišnji Salon arhitekture u Beogradu, 41. po redu, održava se od 27. marta do 30. aprila 2019.
Salon arhitekture organizuje Muzej primenjene umetnosti iz Beograda i predstavlja izložbu radova iz oblasti arhitekture. Izložba Salona je međunarodnog karaktera, a ovogodišnja tema je „Na ivici / On the Egde.“
Konkurs će biti otvoren od 21. januara do 21. februara 2019. godine, a prijava radova će se obavljati elektronskim putem preko portala Salona: www.salonarhitekture.rs
Propozicije o učešću na 41. Salonu arhitekture
Pravo izlaganja i učestvovanja u takmičenju za nagrade Salona imaju sva fizička i pravna lica koja profesionalno deluju u oblasti arhitekture, kao i studenti, bez obzira na njihovu teritorijalnu pripadnost i njihove lične osobine.
U konkurenciji za nagrade na Salonu arhitekture radove mogu izlagati profesionalci i to u sledećim kategorijama:
1. Arhitektura
2. Urbanizam
3. Enterijer
4. Eksperiment i istraživanje
5. Publikacije
6. Arhitektonska kritika
7. Arhitektonska fotografija
8. Konkursni projekti
9. Studentski radovi
Radovi realizovani van teritorije Republike Srbije biće selektovani i vrednovani u kategoriji – Gost Salona.
Ambasade Švajcarske u Beogradu uputila je otvoreni poziv za konkurs „Privatna vrednost 2019“ za vizuelne umetnike rođene 1993. godine i kasnije.
Ambasada Švajcarske u Beogradu po drugi put pruža podsticaj mladim srpskim vizuelnim umetnicima i umetnicama, nastavljajući da neguje instituciju godišnjeg konkursa pod nazivom „Privatna vrednost“. Priliku da dobiju finansijsku potporu za realizaciju svojih radova i učešće na kolektivnoj izložbi koja će se realizovati od kraja juna do kraja jula 2019. u rezidenciji ambasadora Švajcarske u Beogradu, dobiće najviše petoro autora i autorki iz Srbije.
Tema konkursa je „Lično angažovanje” koje se može ispoljiti u različitim umetničkim oblicima.
U fokusu izložbe, u skladu sa kontinuitetom od prethodne godine, biće „Privatna vrednost”, ali je specifična tema na koju bi trebalo da odgovore učesnici i učesnice konkursa „Lično angažovanje” – koje se može ispoljiti u različitim umetničkim oblicima.
Na konkurs se mogu prijaviti umetnici i umetnice rođeni 1993. godine i kasnije, sa stalnim boravkom na teritoriji Republike Srbije od najmanje tri godine. Umetnička dela sa kojima apliciraju mogu biti: slike, fotografije, video radovi, instalacije i skulpture (u zatvorenom prostoru i na otvorenom).
Svaki umetnik ili umetnica koji budu izabrani da učestvuju na izložbi dobiće 500 evra, kao pomoć za pripremu radova. Među autorima i autorkama čiji radovi budu izloženi, stručni žiri će izabrati jednog umetnika ili umetnicu, koji će biti dobitnik posebne nagrade od 2.000 evra. Takođe, radovi će, uz dozvolu autora i autorki, biti na aukciji tokom trajanja izložbe.
Prijave do 1. marta
Prijave za konkurs „Privatna vrednost 2019“ moraju biti poslate u PDF formatu maksimalne veličine 10 MB, koji treba da sadrži tri do pet radova, uključujući naslove, dimenzije i godinu nastanka dela. Dokument treba da sadrži i biografiju umetnika i motivaciono pismo (maksimalno 300 reči). Neće biti prihvaćeni dropboks, wetransfer ili slični fajlovi. Prijave se mogu poslati najkasnije do 1. marta 2019. na: bel.opencall2019@eda.admin.ch
Detalji u vezi sa otvorenim pozivom, mogu se naći na zvaničnoj internet stranici Ambasade Švajcarske u Beogradu na ovom linku.
Nakon planirane restauracije, za koju će biti zaduženi Selldorf Architects, drevni kineski kompleks vrta Ćianlong moći će uživo da vidi i šira javnost.
Organizacija World Monuments Fund proglasila je američku arhitekticu Annabelle Selldorf kao vodećeg arhitektu na projektu rekonstrukcije Palate velikog mira sa vrtom Ćianlong, zahvaljujući kojoj će posetioci u budućnosti moći da vide ovaj deo čuvenog Zabranjenog grada.
Annabella Selldorf biće jedna od malobrojnih američkih arhitekata koji su imali priliku da rade na ovoj lokaciji, a upravo kroz novi Centar za posetioce, koji će ona projektovati, biće omogućen pristup ovoj drevnoj lokaciji, piše ArchDaily
Annabella Selldorf biće jedna od malobrojnih američkih arhitekata koji su imali priliku da rade na ovoj lokaciji.
Zauzimajući oko dva hektara Zabranjenog grada, Palata velikog mira sa okolnim vrtom datira još od 1771. godine, kada ga je izgradila dinastija Ćing. Vrtovi su izgrađeni kao privatni smeštaj porodice i imali su četiri dvorišta oko kojih je bilo organizovano 27 paviljona i drugih struktura, koji nikada nisu bili otvoreni za javnost.
Mesto za mir i kontemplaciju
Prema šemi predstavljenoj od strane Selldorf Architects, zapadna dvorana će služiti kao izložbeni prostor u kom će se predstaviti dizajn i proces nastanka vrta Ćianlong, dok će u istočnoj dvorani biti prezentovana konzervacija kompleksa. Glavna dvorana je osmišljena kao otvoreni prostor sa pogledom na jedno od dvorišta, te će se tako posetiocima pružiti mogućnost da na miru razmišljaju o čitavom kompleksu.
Zabranjeni grad nije zabranjen
Selldorf će tokom projekta sarađivati sa kustosicom Nancy Berliner, kako bi se prostor svake dvorane na što bolji način restaurirao i predstavio posetiocima kroz raznovrsne didaktičke materijale.
„Projekti poput novog Centra za posetioce u vrtu Ćianlong, koji okupljaju ljude u cilju istraživanja, predstavljaju suštinu naše prakse. Veliko je zadovoljstvo i čast raditi sa fondom World Monuments, a zahvaljući ovoj saradnji posetiocima će se pružiti prilika da saznaju više o vrtovima i iskuse njihovu lepotu iz prve ruke.“ – rekla je Annabelle Selldorf. Time će se stvoriti prilika da se zaviri u zaboravljene delove Zabranjenog grada, kojeg godišnje poseti 14 miliona turista.
Rekonstrukcija Palate velikog mira, koji je deo sveobuhvatnog projekta restauracije vrta, trebalo bi da počne krajem 2019. godine.
Ako ste se pitali koja je cena večite mladosti, odgovor je: milion i po dolara!
Kuća pred vama je originalno zamišljena kao „interaktivna laboratorija“ a projektovao ju je japanski arhitekta Shusaku Arakawa zajedno sa svojom ženom, pesnikinjom Madeline Gins. Nalazi se u Istočnim Hemptonima, prestižnom naselju pokraj Njujorka i malo je reći da po izgledu žestoko odudara od okoline.
No, neki tvrde da ona upravo zbog svoje specifične strukture i šašavog dizajna, pospešuje zdravlje i usporava starenje. Naime, autori su za svoj projekat govorili da njegova neobična forma tera ljude da koriste svoja tela na neočekivane načine, izazivajući ravnotežu i stimulišući imuni sistem.
Neobična forma kuće tera ljude da koriste svoja tela na neočekivane načine, izazivajući ravnotežu i stimulišući imuni sistem.
Kuća je od pre neki dan dostupna na tržištu za 1.495.000 dolara, što je poprilično niska cena za Hemptone, pogotovo uzevši u obzir kulturno-istorijski aspekt projekta.
Kuća broji 255 kvadrata, obojena je u ukupno 52 jarke boje i, izuzevši zidove, ne sadrži niti jednu ravnu površinu. Samim tim, kretanje u objektu je izuzetno otežano, pa su svuda po enterijeru montirani rukohvati kako bi gosti mogli malo lakše da hodaju.
Mala borba protiv smrtnosti
Inače, Shusaku Arakawa i Madeline Gins su se upoznali početkom šezdesetih godina prošlog veka i naredne četiri decenije proveli zajedno. Autori su knjige „Arhitektonsko telo“ u kojoj su uveli termin bioscleave koji se odnosi na način na koji telo prihvata okolinu ili se odvaja od nje.
Kuća u Hemptonima njihov je prvi zajednički arhitektonski projekat koji je naziv dobio upravo po pomenutom terminu. Rad na ovom projektu bio je njihova mala borba protiv smrtnosti.
Obradujte voljenu osobu za Dan zaljubljenih originalnim poklonom i uzmite učešće u humanitarnoj akciji koja ima za cilj da pomogne porodicama u Beogradu koje su ostala bez ičega.
Romsko naselje nedaleko od Pančevačkog mosta je 15. oktobra 2018. pretrpelo veliki požar koji je zahvatio i uništio više stambenih objekata. Požar je uspešno lokalizovan i povređenih nije bilo, ali je nekoliko porodica ostalo bez svojih domova. Kratkotrajna pomoć u vidu odeće, hrane i skromne novčane svote nažalost nije bila dovoljna da ugroženim porodicama obezbedi krov nad glavom.
Prodajna izložba „DoMiraj izdominiraj za Dan zaljubljenih“ održaće se 13. februara od 19h u Kući ljudskih prava u Beogradu.
Umetnici koji čine neformalnu grupu građana DoMiraj, zajedno sa Združena akcija Krov nad glavom i idejnim rešenjem koje im je donirao Tim8, odlučili su da se udruže i pomognu u cilju prikupljanja sredstava za izgradnju jedne od kuća u naselju.
Kao deo kampanje koja i dalje traje na Donacije.rs, organizuje se humanitarna prodajna izložba „DoMiraj izdominiraj za Dan zaljubljenih“ koja će se održati 13. februara 2019. od 19h u Kući ljudskih prava u Beogradu gde će se sva sredstva prikupljena od prodaje radova pridodati kampanji #domiraj.
Ciljana suma za realizaciju ovog projekta je 120.000 dinara.
Vinci Airports, novi operater aerodroma Nikola Tesla, svečano je obeležio početak svog upravljanja najvećim srpskim aerodromom, kada je i pokazao njegov mogući novi izgled.
Događaj pod nazivom „Osvetljavamo vaš svet“ kojim je povezano nasleđe Nikole Tesle i slogan kompanije Vinci Airoport „Otvaramo vaš svet“ održan je 13. februara na beogradskom aerodromu povodom obeležavanja početka koncesije. Tom prilikom, prikazan je promotivni video koji je sadržao nekoliko 3D rendera od kojih su pojedini na sebi imali disklejmer „Visuals not final“, piše domaći vazduhoplovni portal Tango Six.
Prilaz aerodromu više neće biti isti; Foto: Tango Six
Sudeći prema renderu, aerodrom u Beogradu će zadržati ime Nikole Tesle.
Najinteresantniji renderi su bili oni koji oslikavaju planirano projektovanje nove glavne prilazne saobraćajnice ispred oba terminala. Rešenje koje je uobičajeno na većini svetskih aerodroma.
Nekoliko grafika unutrašnjosti zgrade koje su iskorišćene u videu gotovo sigurno nemaju nikakve veze sa budućim izgledom. Na jednoj ime aerodroma je „Airport Nikolas Tesla“.
Međutim, posebno interesantan je bio pogled na C hodnik Terminala 2 gde se jasno vidi nadogradnja još jednog sprata. Ovde se najverovatnije radi o sada već poznatom planu koncesionara da fizički odvoji dolazeće i odlazeće putnike i poveća ukupnu (najbitnije komercijalnu) površinu terminala.
Jedan od rendera koji prikazuje novi raspored pristupnih saobraćajnica; Foto: Tango Six
Koncesija
Podsetimo, Vinci Airoport zvanično je preuzeo upravljanje beogradskim aerodromom 22. decembra prošle godine, a prve detaljnije informacije o planiranim budućim radovima na „Nikoli Tesli“ javnost je dobila 21. januara ove godine kada je kompanija Terna S.A. sa koncesionarom potpisala ugovor o obavljanju radova na izgradnji i rekonstrukciji aerodroma.
Javno preduzeće „Putevi Srbije“ raspisalo je javni poziv za podnošenje ponuda za izradu idejnog projekta sa studijom opravdanosti za izgradnju mosta preko Velike Morave i pristupnih saobraćajnica.
U pozivu za ovu javnu nabavku navodi se da rok za podnošenje ponuda ističe u petak, 22. februara 2019. godine, a da će istog dana u prostorijama JP „Putevi Srbije“ u Beogradu biti obavljeno javno otvaranje ponuda.
Ninoslav Erić, predsednik Opštine Ćuprija, izjavio je da je lokalna samouprava u prethodnom periodu intenzivno radila na obezbeđivanju neophodnih preduslova za izradu ovog projekta, zbog čega je i urađen Plan detaljne regulacije gradskog naselja Ćuprija, piše RTP.
„Projekat za novi most preko Velike Morave je sada i zvanično uvršten u budžet JP „Putevi Srbije“, i ja sam uveren da će njegova izgradnja, koja će imati nemerljiv uticaj na razvoj Ćuprije, početi 2020. godine“, rekao je predsednik Erić.